Bol u zglobu koljena kod adolescenata, Prehrana po bolestima
Sadržaj
Pravilno držanje tijela, zdrava postura, kardiorespiratorna izdržljivost i kondicija, samo su neki od benefita kontinuiranog treninga ili sportske aktivnosti.
S druge strane, Hrvatska je jedna od najgorih zemalja Europske Unije što se tiče pretilosti, a to nam, zbog izuzetnih sportskih rezultata, ne ide u prilog. Stoga je veoma bitno djecu, već od predškolske dobi, usmjeriti prema sportskim aktivnostima, prije svega zbog zdravlja, a onda i zbog ostalih benefita koje sport donosi.
Artritis kod djece
Uz sve dobre strane koje sport donosi, postoje i one negativne poput niza ozljeda koje su moguće ukoliko mladi sportaš nije kvalitetno pripremljen i osposobljen kako bi uvelike smanjio rizik od mogućih ozljeda. Sportske ozljede možemo podijeliti na akutne i kronične, a najbolja prevencija je kvalitetna fizička priprema sportaša, kao i edukacije o mogućim ozljedama.
Ovdje veliku ulogu ima vodstvo kluba ili organizacije koji djeci moraju omogućiti stručne i školovane trenere, fizioterapeute, pa i psihologe koji će ukazati na mogućnost ozljeda i važnost fizičke pripreme, ali i odmora nakon napora.
Sportske ozljede nisu bezazlena pojava. Generalno, najteži su oni prvi susreti djece s ozljedom i prevladavanje tog prvog iskustva. Naravno, ovisi koliko je ozljeda ozbiljna, ali jako je važno mladom sportašu ukazati kako se oporaviti i što sve mora poduzeti kako bi smanjio rizik od budućih ozljeda.
Mnogi sportski klubovi diljem Europe često organiziraju edukacije i predavanja za roditelje i njihovu djecu, mlade sportaše, kako bi osvijestili važnost kvalitetne pripreme za trening ili natjecanje, kao i fazu na kraju treninga ili natjecanja, koja se odnosi na važnost hlađenja, odnosno faze fleksibilnosti i oporavka mišića.
Rizik od ozljeda u profesionalnom, ali i rekreativnom sportu najčešće se odnosi na akutne ozljede. Akutne ozljede su ozljede nastale uslijed jednokratnih i jasno definiranih rizičnih situacija, a rastu proporcionalno s vremenom provedenim na treningu. Ove ozljede kreću se od blagih, kao što su iščašenja i istegnuća pa do onih ozbiljnih kod kojih je potrebna hospitalizacija.
Zglobovi u prstima od akutnih ozljeda varira od sporta do sporta. Pogreške u treningu najčešći su uzrok prijeloma kosti, rupture i distenzije mišića.
LittleDot tim stručnjaka educira vas za zdraviji život djeteta
Ubacivanje adekvatnog odmora nakon napornih treninga znatno smanjuje rizik od prijeloma i ruptura. Također, vrsta podloge po kojoj se trči iznimno je važna kod prijeloma i zamora kosti.
Primjerice trčanje po tvrdoj podlozi, asfaltu može biti povećano s povećanim rizikom prijeloma zbog mehaničkog udara prijenosa na kost. Trčanje na neravnoj površini može povećati rizik prijeloma uzrokujući pojačani zamor mišića i preraspodjelu opterećenja na kost. Dakle, akutne ozljede nastaju djelovanjem relativno jake sile u kontaktu ili sile kontrakcije vlastitog mišićnog sustava na dio tijela u kratkom vremenu. Vodeći subjektivni znak je bol, minimalna pokretljivost oštećenog ekstremiteta, a u nekim slučajevima pokret je nemoguć.
Kontrakcija mišića je praćena bolom i pokušaj svakog pokreta izaziva bol. Od objektivnih simptoma ozljeda mišića su stalna bolna osjetljivost na mjestu ozljede i ozlijeđeni precizno lokalizira mjesto boli. Na mjestu puknuća pojavljuje se otekline koja se kasnije širi, nastaju prekidi, udubljenja i deformiteti na mjestu puknuća, a kontrakcija mišića je neizvediva ili otežana. Hematom je sigurni znak da se radi o rupturi mišićnih dijelova na mjestu ozljede.
Stopalo je pokretljivo prema potkoljenici u prvom redu zahvaljujući bol u zglobu koljena kod adolescenata nožnom zglobu, u kojem talus preuzima tjelesnu težinu s tibije i fibule i predaje je kostima stopala posredstvom donjeg nožnog zgloba.
Ta dva zgloba tvore formaciju kuglastog zgloba, koji omogućava kretnje u svim smjerovima. Ozljede stopala i općenito gornjeg nožnog zgloba javljaju se u svim sportovima, a posebno u nogometu i košarci. Do ozljede može doći krivim doskokom, ali i djelovanjem većih sila na zglob ili stopalo. Ozljede gornjeg nožnog zgloba možemo podijeliti na bol u zglobu koljena kod adolescenata, luksacijske frakture, kompresivne frakture, druge atipične frakture.
Najčešće su ozljede distorzija i luksacijskih fraktura. Kod distorzije postoje tri stupnja. Prvi stupanj ili distenzija znači da je ligament nategnut i istegnut uslijed prevelikog opterećenja.
Prevencija sportskih ozljeda kod djece školske dobi – Poliklinika Ribnjak
Traumatizirajuća sila nije prešla granicu čvrstoće ligamenata, pa njegova vlakna nisu popucala. Klinički se to manifestira lokalnom bol u zglobu koljena kod adolescenata, blagim edemom, bolom pri pokretima i na pritisak. Drugi stupanj označava puknuće ili djelomičan prekid kontinuiteta bol u zglobovima kod pacijenata oboljelih od raka. Dio ligamentarnih vlakana je ostao pošteđen, najčešće je u nivou ligamenata ozlijeđena i zglobna čahura.
U ovom stupnju karakteristična je bol u mirovanjui pri pokušaju aktivnih i pasivnih pokreta, opsežan edem i hematom. Treći stupanj je kompletna ruptura jednog ili više ligamenata praćena i rupturom zglobne čahure,nekada i s otkidanjem komadića zglobne hrskavice pa tada ti fragmenti ostaju u zglobu kao slobodna tijela. Edem i hematom su jače izraženi. Ligamentarne ozljede prvog stupnja liječe se mirovanjem i hladnim oblozima.
Povratak na trening je nakon desetak dana. Kod drugog stupnja ozljeda zahtijeva tri tjedna gipsane imobilizacije, prvi tjedan uz strogo mirovanje i elevaciju ozlijeđene noge, a preostalih petnaest dana gornji nožni zglob se stavlja u potkoljeničnu gipsanu čizmu za hodanje.
- Bolovi u mišićima kod djece
- Skakačko koljeno | Poliklinika Scipion
- MSD priručnik dijagnostike i terapije: Bol u koljenu
- Potrebno istaknuti Anatomske osobitosti Iver ili patela lat.
- Išijasa bol u zglobovima
- Steroidni protuupalni lijekovi za bolove u zglobovima
Aktivni sportaš može održavati vježbe za opću tjelesnu kondiciju. Poslije imobilizacije počinje odgovarajuća fizikalna terapija. Ozlijeđeni se vraća u natjecateljski ritam tek tjedana nakon ozljede. U trećem stupnju, potpunom rupturom ligamenata preporučeno je operacijsko liječenje. Operacijskom zahvatu treba pristupiti odmah nakon ozljede. Nakon operacije slijedi imobilizacija koja traje 6 tjedana.
Potom ozlijeđeni pristupa fizikalnoj terapiji, i obično nakon 4 do 5 mjeseci vraća se u normalni trenažni proces. Najčešći uzrok prijeloma u djece su razni padovi. Najzastupljeniji prijelomi su kosti podlaktice, upravo zbog postavljanja ruku naprijed prilikom pada.
Također, dječaci češće zadobiju prijelom i to najviše bol u zglobu koljena kod adolescenata nogomet. Kada govorimo o prijelomima noge, najzastupljenija fraktura je fraktura gležnja, ili skočnog zgloba.
Nastaje najčešće inverzijskim stopalo se okrene prema unutra ili everzijskim uganućem stopalo se okrene prema van. U odnosu na druge sportove u nogometu je najveća incidencija ozljeda meniska. Nastanak ozljede rezultat je rotacije femura u odnosu na fiksiranu tibiju. Iz tog razloga je jako važno raditi na mobilnosti i stabilnosti zglobova. Kao najčešće ozljede prilikom sportskih aktivnosti kod djece javljaju se stres frakture, uganuća, skakačko koljeno sindromi trenja, tendinitis i ostale… Pojavom neugode ili boli, javljaju se znakovi da nešto nije u redu.
Bol u koljenu
Ozljedu je bitno shvatiti ozbiljno, ne opterećivati daljnjim treniranjem jer će u protivnom doći do pogoršanja. Postoje dva stupnja kod stres fraktura: 1. Bol se polako smiruje nakon prestanka treninga, odnosno rada. Neugodna bol može rezultirati onemogućenjem kvalitetnog treninga i pogoršanjem ozljede.
Područje oko frakture može i oteći. U prevenciji stres frakture bitna je komunikacija i pravovremena suradnja fizioterapeuta i sportaša. Nakon ozljede bitni čimbenici su odmor i mirovanje. Stres fraktura je rezultat kontinuiranog ponavljanja i zamora određenog segmenta i mirovanje je prijeko potrebno.
Artritis kod djece - PLIVAzdravlje
Prije povratka treniranju korisne su vježbe balansa i ravnoteže, hidroterapija, krioterapija, vježbe zatvorenog i otvorenog kinetičkog lanca, ortopedski ulošci, imobilizacija i najvažnije pravilna kondicijska priprema. Smatra se da do ove ozljede dolazi bol u zglobu koljena kod adolescenata degenerativnim putem, kontinuiranim opterećenjem ekstenzornog mehanizma koljena.
Patelarni tenditis pogađa najvise nogometaše, košarkaše i rukometaše, odnosno u sportovima u kojima prednjače skokovi.
Jedan od osnovnih problema skakačkog koljena je nedovoljna fleksibilnost muskulature natkoljenice te bol u zglobu koljena kod adolescenata raspodjela hamstringsa i kvadricepsa, angularne deformacije koljena, tj. Osnovni kompres za bol u zglobovima skakačkog koljena je oštra bol koja se u početku javlja nakon treninga ili natjecanja, bol u zglobu koljena kod adolescenata kasnije se javlja i tokom aktivnosti i može trajati dugo poslije same aktivnosti.
U prevenciji skakačkog koljena koriste se vježbe istezanja muskulature natkoljenice, mirovanje, a od procedura fizikalne terapije ultrazvuk te laser. U najvećem broju slučajeva primjenjuje se izvantjelesna terapija udarnim valom koja ima pozitivan učinak na bol i funkciju. Također,ekscentrične vježbe pokazale su pozitivan efekt u liječenju skakačkog koljena, primjerice ekscentrično izvođenje čučnjeva na kosoj podlozi.
Pretjerana ili produžena pronacija stopala prilikom trčanja čimbenik je nastanka sindroma. Za kliničko ispitivanje koljeno treba postaviti u položaj četvorke i tada se palpira osjetljivost i bolnost sprijeda i distalno od polazišta lateralne kolateralne sveze koljena.
Kod ovog sindroma važni su odgovarajući ortopedski ulošci za korekciju stopala. Pojavljuje se u sportovima s trčanjem. Uzroci trkačke potkoljenice su prijelom zamora tibije, periostitis tibijekronični sindrom fascijalnog prostora i sindrom m. Postoje i danas sportaši sa sindromom, ali jako je teško ustvrditi pravi uzrok. Magnetska rezonanca pokazuje dobre rezultate u dijagnosticiranju sindroma trkačke potkoljenice. Bez obzira na sve, jako je bitno imati kvalitetnu obuću za trčanje, kao i pravilnu tehniku, odnosno biomehaniku trčanja.
Važno je izbjeći pogreške u metodi treninga. Isto tako, podloga po kojoj se trči jako ovisi o mogućnosti ozljede. Bol se u početku javlja nakon trčanja, potom se pojavljuje i prilikom trčanja, kasnije i na samom početku trčanja, da bi na kraju bol bila prisutna i kod hodanja. Pojava boli u srednjem dijelu potkoljenice karakteristična je za stresnu frakturu.
Bol lokalizirana na medijalnoj strani donje polovice potkoljenice govori o sindromu m. U većini slučajeva javlja se oteklina uz tibiju te je vrlo bolna na dodir. U težim slučajevima u kojima se kost nastavlja opterećivati javljaju se sitne frakture i mikrotraume. Za početak oporavka potrebno je smanjiti intenzitet treninga, izbjegavati nepristupačne podlogebrda, neravne površine.