Autor članka

Liječenje osteoartritisa kada se rb

Sažetak O steoartritis je jedna od najčešćih bolesti zglobova u pasa. Osteoartritis, poznat kao i degenerativna bolest zglobova, jest sporo progresivan upalni sindrom. Obilježava ga degeneracija hrskavice, hipertrofija kosti, promjene na sinovijalnim membranama, bolnost te ukočenost zglobova.

Stanice unutar oštećenih zglobova otpuštaju proupalne citokine koji pojačavaju i produljuju upalni proces. Ovaj će se članak usredotočiti na etiologiju, dijagnostiku, terapiju te alternativnu terapiju osteoartritisa. Ključne riječi: osteoartritis, hrskavice, nesteroidni protuupalni lijekovi. Abstract Osteoarthritis is one of the most common diseases of liječenje osteoartritisa kada se rb in dogs.

Osteoarthritis, also known as degenerative joint disease, is a slow, progressive inflammatory syndrome. It is characterized by degeneration of the cartilage, hypertrophy of the bones, changes to the synovial membranes, and painful and stiff joints. Cells within the damaged joints release pro-inflammatory cytokines, which enhance and prolong the inflammatory process.

This article focuses on the aetiology, diagnostics, therapy and alternative therapy of osteoarthritis. Pogođena su sva zglobna i okolna tkiva, uključujući zglobnu čahuru, sinoviju, zglobnu hrskavicu te subhondralnu kost.

Očito je da je kombinacija biokemijskih i biomehaničkih događaja uključena u patogenezu ove kompleksne bolesti. Citokini, metaloproteinaze i drugi degradacijski enzimi izlučeni iz hondrocita i sinoviocita posreduju u tim događajima. Progresivne promjene koje nastaju jesu erozija hrskavice, fibroza zglobne čahure i preoblikovanje kosti.

Točni mehanizmi osteoartritisa nisu dobro razjašnjeni. Nestabilnost zgloba, ozljede i razvojne ortopedske bolesti mogući su uzroci osteoartritisa, iako etiologija većinom ostaje nepoznata.

Vlasnici se često žale na kroničnu intermitentnu hromost koja se pogoršava tijekom vježbanja, produljenog odmora ili za hladna vremena.

Osteoartritis u pasa

Stupanj do kojega psi s osteoartritisom mogu biti pogođeni u rasponu je od povremene blage hromosti do kompletne nepokretnosti. Dijagnoza osteoartritisa postavlja se prije svega na temelju anamneze, kliničkih znakova i radiografije. Promjene unutar zgloba koje nastaju od osteoartritisa ireverzibilne su. No, rano prepoznavanje ove bolesti daje vlasniku više mogućnosti za liječenje s ciljem usporavanja napredovanja i ublažavanja bola te nepokretnosti povezane s ovom bolešću.

Kod primarnog ili idiopatskog osteoartritisa nije poznat uzrok bolesti, ali je uglavnom povezan sa starenjem. Neki čimbenici koji mogu biti uzrok sekundarnom osteoartritisu jesu alteracije u biomehanici zgloba kao što je nestabilnost zgloba ili poremećaji koji dovode do formiranja abnormalne hrskavice.

Najčešći uzroci sekundarnog osteoartritisa u pasa jesu displazija kuka i ruptura prednjega križnog ligamenta. Rizični čimbenici za nastanak osteoartritisa mogu se podijeliti na dvije glavne kategorije, sistemske i lokalne. Lokalni čimbenici kao što su prethodne traume zgloba, preopterećenja, nestabilnost, slabost mišića te razvojne abnormalnosti, mijenjaju biomehaniku zahvaćenih zglobova.

Primjeri sistemskih rizičnih čimbenika jesu genetski i nutritivni čimbenici, starost, spol i hormonski status.

Biološki čimbenici rizika jesu dob, veličina, pretilost i genetska predispozicija. Starenjem se vodeni sadržaj hrskavice povećava, a njezin proteinski sastav degenerira. Repetitivno korištenje zglobova tijekom godina uzrokuje oštećenje hrskavice koja vodi do bola u zglobovima i oticanja.

Određene pasmine, poput zlatnih retrivera i labrador retrivera te njemačkih ovčara, pokazuju predispoziciju za razvoj osteoartritisa povrh učestalih primarnih bolesti zglobova u ovih pasmina Mele, Kod pasa još nisu identificirani predisponirajući geni za nastanak osteoartritisa. Za labrador retrivere starije od 8 godina svojstven je osteoartritis koji zahvaća više zglobova lakat, rame, kuk, koljeno; Mele, Općenito govoreći, osteoartritis je često povezan s primarnim poremećajima koji se pretežno pojavljuju u mužjaka.

Primjerice, fragmentacija krunastog izdanka pojavljuje se u omjeru u korist mužjaka.

kompres za bol u zglobovima koljena

Pretilost je važna jer ima i sistemsko i lokalno svojstvo rizičnog čimbenika. Povećano opterećenje na zglob dugo se smatralo jedinim mehanizmom kojim pretilost utječe na razvoj osteoartritisa. No, utvrđeno je da adipokini izlučeni iz masnoga tkiva, kao što su tumor-nekrotizirajući faktor TNFinterleukin-6 IL-6 i leptin, imaju ulogu u patogenezi osteoartritisa te svojim sistemskim protuupalnim učinkom uzrokuju promjene u metabolizmu zgloba Sanderson, Mehanički čimbenici rizika jesu mikrotraume i makrotraume, pretjerano opterećenje zgloba, poremećena statika udova, deformacije koljena ili kuka npr.

Nepravilna podešenost zgloba, bila urođena bila stečena, proizvodi abnormalnu koncentraciju sila na važnije zglobove, što rezultira osteoartritisom. Ovdje ubrajamo luksacije ili subluksacije lakta, karpusa, tarzusa i koksofemoralnog zgloba.

Literatura Koljenski zglob Koljeno je najveći zglob u ljudskom tijelu, a nalazi se između kondila femura i kondila tibije.

Razvojni poremećaji kao čimbenici rizika kod psećeg osteoartritisa jesu displazija kuka, displazija lakta te ruptura prednjega križnog ligamenta. Displazija kuka jest razvojna anomalija strukture koksofemoralnog zgloba obilježena nestabilnošću kuka te se u većini slučajeva pojavljuje s bilateralnim promjenama. Kod ove je displazije najveći problem labavost, a posljedica labavosti jest nepravilno i prekomjerno oštećenje zglobnih površina, ligamenata i ponajviše zglobne čahure.

Najčešće su pogođene velike pasmine pasa kao što su njemački ovčar, buldog, bokser, collie, bobtail, zlatni retriver, labrador retriver, bernardinac, malamut i rotvajler. Displazija kuka pojavljuje se jednako kod mužjaka i ženki Mele, Displazija lakta označava stanje nepravilna i neravnomjerna razvoja koštanih i hrskavičnih segmenata lakatnog zgloba obilježeno bolnim, ograničenim i nepravilnim kretanjem lakta što je popraćeno šepanjem.

Glavnim uzrocima ove patologije smatraju se prekomjerno hranjenje hranom s visokim udjelom kalcija te ponavljane traume. Displaziji lakta sklone su brzorastuće velike pasmine pasa.

Ruptura prednjega križnog ligamenta najčešći je uzrok hromosti stražnje noge i bola u pasa. Mnogi su predisponirajući čimbenici povezani s liječenje osteoartritisa kada se rb poremećajem, primjerice dob, kondicija, genetika, pretilost, imunološki mehanizmi i inklinacija tibijalne ploče.

Istraživanja su dokazala predispoziciju određenih pasmina za nastanak rupture, a to su: newfoundlanderi, labrador retriveri, zlatni retriveri i njemački ovčari Mele, Unatoč ovom otkriću i opsežnim istraživanjima patofiziologija osteoartritisa nije još do kraja shvaćena, ali vjerojatno uključuje kombinaciju mehaničkih, bioloških, biokemijskih, molekularnih i enzimskih procesa. Iako je najvažnija promjena ove bolesti abnormalna obnova i postupna razgradnja zglobne hrskavice, osteoartritis uzrokuje promjene i u svim drugim strukturama sinovijalnog zgloba, uključujući sinovijalnu membranu, sinovijalnu tekućinu i subhondralnu kost.

Formiranje osteofita također je tipično za osteoartritis i smatra se pokušajem ograničavanja pokretljivosti i bola koji se pojavljuje kao odgovor na kroničnu upalu i liječenje osteoartritisa kada se rb oštećenje tkiva. Osim zglobnih struktura osteoartritis pogađa i druga tkiva, jer smanjena upotreba zahvaćenog zgloba uzrokuje slabost okolnih mišića, ligamenata i tetiva.

Ta je slabost mišića koja prati osteoartritis povezana s bolom. Stimulacija živčanih receptora unutar oštećenog osteoartritičnog zgloba potiče refleksni luk koji rezultira stimulacijom mišićnog tkiva.

Taj posljedični mišićni spazam i umor mišića uvelike pridonose bolu kod osteoartritisa. Kronična bol koja se pojavljuje kod osteoartritisa nema nikakvu fiziološku zaštitnu ulogu, a manje je osjetljiva na liječenje te stoga zahtijeva temeljito tretiranje Fox, Hrskavični liječenje osteoartritisa kada se rb nalazi se u trajnom procesu obnavljanja koji provode hondrociti, metabolički aktivne stanice hrskavičnog tkiva.

U patofiziološkom slijedu događaja kod osteoartritisa upravo su hondrociti ti koji imaju ulogu najvažnijeg čimbenika produkcije aktivnih enzimskih komponenti odgovornih za ovu bolest. Upravo produkti hondrocita, lizosomni enzimi i katepsin G, te pogotovo neutralne metaloproteinaze stromelizin, gelatinaza, kolagenaza kao najvažnija zbog toga što najviše razgrađuje kolagen tipa IIrazaraju proteinski dio proteoglikana.

Kao rezultat te enzimske aktivnosti dolazi do neto gubitka proteoglikana, što dovodi do smanjenog hrskavičnog vodenog sadržaja, a time i do gubitka biomehaničkih svojstava matriksa. Metaloproteinaze matriksa MMP u zdravim zglobovima sudjeluju u fiziološkom prometu i reparaciji tkiva, dok se njihova katabolička aktivnost održava u ravnoteži djelovanjem tkivnih inhibitora metaloproteinaze TIMP.

Koljeno Artroskopija koljena, ili artroskopska operacija koljenaje operacija koja koristi artroskopske tehnike.

No, kod osteoartritisa disbalans enzima u korist MMP-a inicira enzimsku razgradnju matriksa Pankow, Osim toga, MMP-i smanjuju koncentraciju hijaluronske kiseline u sinovijalnoj tekućini smanjujući tako viskoznost sinovijalne tekućine i zglobne lubrikacije Middleton i Hannah, Kod osteoartritisa postoji relativno prekomjerna produkcija kataboličkih i proupalnih medijatora u odnosu na njihove inhibitore, što dovodi do kataboličkog stanja u zglobnoj hrskavici, a ono u konačnici do progresivne destrukcije.

Otpuštanje degradacijskih produkata iz ekstracelularnog matriksa zglobne hrskavice zbog mehaničke i enzimske destrukcije može uzrokovati otpuštanje kataboličkih i proupalnih medijatora kao što su citokini IL-1, IL-6 i TNF-α dušikov oksid te destruktivni enzimi iz hondrocita i sinoviocita.

Cervikogene vrtoglavice - Body Balance

Sve to uzrokuje upalni odgovor koji mijenja normalnu ravnotežu razgradnje i izgradnje hrskavičnog matriksa. Smanjena sinteza inhibitora spomenutih proupalnih medijatora uzrokuje dodatno oštećenje hrskavice.

Oboljela je hrskavica osjetljivija na mehanička naprezanja i dodatna oštećenje te tako započinje začarani krug upale i destrukcije hrskavice. Jače pogoršanje stanja zglobne hrskavice u početku se vidi kao fibrilacija površinskog sloja zglobne hrskavice, što na kraju dovodi do dubljih fisura koje dopiru do subhondralne kosti. Aktivirani sinoviociti jedan su od glavnih izvora citokina, te povećanje njihova broja pogoršava upalu sinovija i drugih zglobnih struktura Sunaga, Iznimno važnu ulogu u patofiziološkim događajima u osteoartritisu imaju citokini, posebice IL-1 i TNF-α, za koje se zna da ne samo da stimuliraju hondrocite u procesu razgradnje matriksa nego i uzrokuju inhibiciju sinteze proteoglikana.

kašalj, bol u zglobovima curenje iz nosa

Tako imaju dvojaku ulogu u destrukciji, odnosno razrjeđivanju sadržaja zglobne hrskavice. Osim toga, potiču proizvodnju ostalih citokina što vodi do ubrzanog oštećenja zglobnoga tkiva.

Uz oslobađanje protuupalnih citokina, oštećenje sinovijalnih staničnih membrana stimulira i proizvodnju arahidonske kiseline, koja se putem ciklooksigenaznog puta može metabolizirati u tromboksane, prostaglandine i toksične liječenje osteoartritisa kada se rb kisika, ili putem lipooksigenaznog puta u leukotriene. Tromboksan potiče monocite na otpuštanje TNF-α i IL-1, koji potiču proizvodnju metaloproteinaza i razgradnju hrskavice.

Osteoartritis koljena - forreststanley.com

PGE E2 potiče lokalnu upalu i bol, resorpciju kosti osteoklastima, pojačano razaranje kolagena tipa II i gubitak proteoglikana. Leukotrien B potiče sintezu i otpuštanje IL-1 i TNF-α te kao snažan kemotaksans, povećava neutrofilima potaknuto oštećenje tkiva Middleton i Hannah, Unatoč tomu što je klasificiran kao neupalna artropatija, osteoartritis uključuje sinovijalnu upalu čiji stupanj varira.

Sinovitis se često povezuje s povećanom kapilarnom permeabilnošću s posljedicom istjecanja serumskih proteina što dovodi do porasta sinovijalne tekućine i edema zgloba.

bol u ramenima nakon treninga

S vremenom se oni pogoršavaju do trenutka vrlo otežanog kretanja koje je popraćeno intenzivnim bolovima. Klinička očitovanja osteoartritisa u pasa uključuju bol i ograničenu mobilnost jednoga ili više zglobova.

Vlasnici prvo primijete kroničnu naizmjeničnu hromost koja se pogoršava nakon vježbe, produljenog odmora ili za hladna vremena. Palpacija pogođenih zglobova na kliničkom pregledu može otkriti bol, naticanje, ograničen raspon pokreta, zadebljanje zglobne čahure te krepitaciju. U slučajevima artrotičnih kukova psi se rijetko ili uopće ne rastežu stražnjim nogama. Manjak kretanja u konačnici dovodi do povećanja tjelesne mase, a ona do dodatnog opterećenja zglobova te pogoršanja bolest.

Stupanj osteoartritisa kojim su psi pogođeni varira od povremene blage hromosti do potpune invalidnosti. Mnoga stanja mogu dovesti do promjena u fiziološkom korištenju udova te ih je potrebno diferencirati od onih koja dovode do osteoartritisa. Anamneza, temeljit pregled, uključujući i neurološku procjenu, moraju biti dio svake pretrage na hromost. Važno je odrediti kada je hromost prvi put uočena i u kakvim uvjetima.

Nakon općega kliničkog pregleda prelazi se na ortopedski pregled.

bol i bol koji liječnik zajednički

Pregled počinje pregledom životinje u hodu. Pritom pazimo na očite znakove šepanja ili pokušavamo odrediti na koju se nogu životinja u hodu te pri sjedanju i ustajanju slabije oslanja.

Cervikogene vrtoglavice

Životinju treba izvesti izvan ambulante i povesti je u lagani trk kako bi znakovi šepanja postali očitiji. Katkad životinje zbog straha ne pokazuju znakove šepanja, osobito ako liječenje osteoartritisa kada se rb problem kroničan. Pri pregledu treba obratiti pozornost na atrofiju pojedinih mišića i mišićnih skupina, tremor mišića, asimetriju zglobova i otečenost mekih tkiva, te kutove zglobova pri opterećenju.

Sedaciju bi u pravilu trebalo izbjegavati ili, ako to nije moguće, odgoditi dok nismo lokalizirali problem. Pregled započinjemo od zdravoga uda kako bismo životinju opustili i dobili uvid u njezine reakcije na palpaciju.

Na muskulaturi tražimo znakove oteknuća, atrofije, rascjepe na njihovim hvatištima ili vezama i u građi trbuha mišića. Pažljivo se palpiraju i pregledavaju veći zglobovi prednjega i stražnjeg uda. Svaki se zglob pregledava u punom rasponu pokreta, što se može mjeriti kutomjerom za kosti liječenje artroze zgloba kuka 2 stupnja. Svako smanjenje raspona pokreta upućuje na upalni proces u zglobu.

Ako je prisutna krepitacija, ona često upućuje na stvaranje osteofita ili oštećenje zglobne hrskavice. Također se procjenjuje cjelovitost i labavost ligamenata i tetiva svakoga zgloba Lipowitz,